Blog o starim snimcima


S L U Š A M O S T A R E P L O Č E – We are listening to old records

Muzika nema ni vremenske ni prostorne granice i jedino je ta umetnost neokaljana svakodnevnim političkim situacijama ili manjkom novca. MUZIKA uvek preživi!

Nažalost samo snimanje muzike i uopšte ostalih zvukova ove civilizacije nije moguće bez napretka tehnologije. Stari snimači zvuka ili muzike dosežu i XIX vek ali nam od toga malo ostade. U svetu se to dosta čuva ali kod nas, na brdovitom Balkanu, ni jedan od “europejskih” naroda nije pokazao žicu za očuvanje tog blaga. Ovde se istorija brzo odvija i posedovanje zvučnih slika o nekom dobu je veoma veliko bogatsvo.

U zemljama takozvane zapadne civilizacije to je sad delatnost kojoj teže svi jer u tim dokumentacionim fajlovima gde se čuje neki glas poznate ličnosti iz prošlosti možete čuti i “osetiti” kompletan štimung tog doba, u prostoru i vremenu.

Na istoku SOVJETSKI SAVEZ je dosta dobro očuvao veliku dokumentaciju zvučnih fajlova svog podneblja i to se kod njih podrazumevalo. dOsta ćemo naš blog bazirati na njihovim snimcima. Inače gro klasičnih muzičara vrhunskog ranga i dolazi iz SSSR.

Na nama ovde je da pokušamo razmenom i svim ostalim metodama dodjemo do kolekcije koja govori o prostoru i vremenu kad su nastale. Da dodjemo do stare muzike, govora ili teatarskih komada poznatih izvodjača prošlih vremena. TO neće biti lako i voleo bih da to radimo zajedno.

This is a blog about old recordings throughout the world. The base is here in Europe and Balkans but we will collect audio-antiques also from all around the world. Please if you do have something to share please do so.

Što se tiče gramofona na kojima se to nekad slušalo naravno da je to teško danas tako slušati i snimiti.

Ja snimam ove ploče na gramofonu NUMARK nedavno kupljenom. I hvala didžejevima što su nam vratili gramofone na velika vrata. Ima dve brzine ali ima program za ubrzanje ploča koje se vrte na 78 obrtaja. Inače ovaj gramofon ima i USB izlaz tako da se ploče mogu direktno snimati na kompjuter. Programi su oni poznati medju nama svima i to je to.

Osim starih ploča slušaćemo i snimke sa starih kaseta jer mislim da je i to interesantno. Kasete potiču nekako iz doba šezdesetih tako da tu postoji dosta toga za čuti. Na kasetama ima i dosta privatnih snimaka napravljenih sa starih ploča pa je to itekako zanimljivo.

Glavna ideja ovog bloga je da istraži postojanje i najstarijeg živog snimka u Srbiji i ako postoji mogućnost da se taj snimak čuje. Izvori za ovakvo istraživanje su na pločama i iz filmova. Govori i ostalo mora se istražiti u arhivu rAdio Beograda. To je vleiki posao ali mislim da će se moći jednog dana ovde pčuti koji je to najstariji živi snimak u Srbiji.

Voleo bih i da vi koji dolazite ovde pokušate da pomognete literaturom ili ako imate i vi sami neke stare ploče da to presnimimo bio bih vam zahvalan. Javite se komentarom ili na mail.

Please call me if you have some old recordings to share.

Takodje ovde pričamo i o staroj Srbiji – onoj Srbiji kroz vekove, nevezano za zvukove i ostalo. Pričamo i o tome kako je nekad bilo uz staru muziku i sve ostalo što ide uz to. Pričaćemo i o pravcima u muzici kro prostor i vreme na ovim prostorima.

Naš prostor se proteže na prostor bivših Jugoslavija Prve i Druge (one Titove) tako da će tu imati dosta da se priča. Srbija je uvek bila deo tog prostora pa i Evrope, koja je nije baš mazila i pazila već joj je bila ljuta maćeha.

Dobrodošao je i svaki vaš prilog ili snimak iz perioda od kad postoji snimanje zvuka u Srbiji i svetu. Objavićemo to sa vašim imenom ili nadimkom i tako proširiti listu saradnika ovog bloga koji se prvenstveno bavi starim snimcima, zaboravljenim od svih i odbačenim od svih. UNAPRED HVALA.

We will appreciate your donations to this blog. We accept old recordings from every part of the world and of cours from these parts – the Balkans. We will put your donations with your name or nickname. THANK YOU IN ADVANCE!

_________________________________________________________________________________________

Povratak na stranicu rubrike

Nedjelja, 18. travnja 2004.

Članak ispred Članak iza
Tekstualna, za ispis pogodna verzija

Čari drvene kutije s ručicom za navijanje

Pristupanjem ujedinjenoj europskoj zajednici mnoge zemlje u tranziciji pravi su raj za kolekcionare. Primjer za to ovih je dana Mađarska čije je tržište još donedavno bilo okrenuto samo domaćim kolekcionarima

Teško da bismo danas neku mlađu osobu, posebice zaljubljenika u glazbu, zainteresirali za našu ovonedjeljnu temu, kad znamo da im na raspolaganju stoje sva čuda suvremene tehnike za produkciju glazbe. Međutim, antikni bi gramofoni mogli itekako zanimati rijetke vlasnike starih gramofona. Od prvih »glazbenih kutija« koje su producirale glazbu s cilindričnog valjka, do onih s kraja 19. stoljeća koje, za razliku od drugih modela, posjeduju okrugao metalni disk što izgledom najviše podsjeća na gramofon, pa sve do prvih pravih gramofona, prošlo je dosta vremena.
Kako početak industrijske revolucije bilježi razvoj strojeva, to je vrijeme kao nijedno drugo istodobno izazivalo i čuđenje i zazor od novih tehnoloških izuma pa stoga ne iznenađuje da se na tadašnjim novinskim stupcima oglašavalo čudesno otkriće džepnog sata. Izum švicarske industrije urara Roskopfa izrađen od poniklanog metala s pozlaćenim dijelovima, na europskom je sajmu nagrađen Zlatnom medaljom. Dakle, prva prijenosna ura nudi se po tada vrlo visokoj cijeni od 5,5 dolara. Istodobno, europske dnevne novine na oglasnim stranicama nude posljednji hit tehnološkog izuma – gramofone.
Podsjetimo, među prvima je 1838. godine bio zapažen pokušaj Engleza Thomasa Younga koji je konstruirao uređaj za reproduciranje s titrajućom ugađalicom koja je na svome kraju imala šiljak za registraciju zvučnih titraja. Uslijedio je pokušaj Francuza Leona Scotta 1857. godine, fonoautografski uređaj kod kojega je zvuk ulazio u lijevak na čijemu je dnu bila membrana, a na nju spojena igla koja je grebala začađenu površinu valjka i registrirala zvuk. Datum 3. ožujka 1887. uzima se kao dan otkrića gramofona – tog je dana Francuska akademija zaprimila patent Charlesa Cilosa s opisom cjelokupnog sustava za snimanje i reproduciranje zvuka. Nazvan paleofonom, njegov uređaj za prenošenje zvuka također se oslanja na iščitavanje tragova na začađenoj površini zbog titranja membrane.
Dobiveni tragovi fotogravirali su se na čeličnoj ili bakrenoj ploči te pri reprodukciji izazivali titranje membrane kao i kod upisivanja. Godinu kasnije, 1888., na Franklinovu institutu u Philadelphiji, Emile Berlinger, podrijetlom Nijemac, prikazuje svoj uređaj za reprodukciju zvuka na ploče s ručnim pogonom kojeg je nazvao gramofon, a služi za zabavu.
Valja navesti da su prve ploče izrađivane od gume ili vulkanita promjera 125 mm sa snimkom na samo jednoj strani, dok je reprodukcija zvuka trajala minutu. Tek je 1925. njemačka tvrtka »Odeon« prva na Leipziškom sajmu prezentirala obostrano snimljenu gramofonsku ploču s koje je reproducirano čak 3,5 minute zvuka. Iste se godine u SAD obavljaju pokusi s elektroničkim snimanjem, a prve takve ploče izdaju »Columbia« i »Victor« – tada se pojavljuju prvi gramofoni na električni pogon.
Među prvim gramofonskim tvrtkama aparata na ručni pogon koje se oglašavaju u europskim dnevnim listovima, slavna je američka tvrtka »Gramophone Improved« s poznatom markom »His Masters Voice«, koja je 1898. proizvela prve gramofone. Čudo tehnike – drvena kutija s ručicom za navijanje, ležištem za vulkalne ploče i povećom trubom koja producira glazbu – izrađena u nekoliko modela, u ponudi je stajalo »savršenstvo tehnologije za slušanje glazbe«, nudilo se po cijeni od 52,50 do 78.75 dolara. Iako se danas ta svota čini malenom, u to se vrijeme čak i za manje novca vrlo dobrim namještajem mogao opremiti poveći stan.
Šezdesetih godina 20. stoljeća, s pojavom novog dizajna koji je unio bitne novosti u život gradskog stanovništva, usporedo s promjenom sadržaja stambenog prostora velika se većina ljudi naprosto rješavala starih i nepotrebnih stvari, između ostalog i starih gramofona i ploča. Otad i datira kolekcionarstvo prvim gramofonima. Vrlo su vrijedni i raritetni primjerci gramofonskih uređaja s početka 19. stoljeća – oni su potpuno uščuvani što znači da je drveno kučište intaktno i bez ogrebotina, a isto je tako važno da su i trube originalne.
Kako, naime, postoje katalozi s dosad poznatim primjercima u kojima su prikazani detalji svakog primjerka, važno je da postojećem aparatu odgovara originalna truba. Iako se na tržištu mogu pronaći drugih zamjenski dijelovi, do truba je teže doći jer su neke bile proizvedene od krhkih materijala poput stakla i kože. Poznate se i ugledne kolekcije često pozivaju na izložbe antikviteta širom svijeta i manje-više su zaokružena opusa, no potraga za novim primjercima traje sveudilj. Pristupanjem ujedinjenoj europskoj zajednici mnoge zemlje u tranziciji postaju pravi raj za kolekcionare. To se ovih dana zbiva i s Mađarskom čije je tržište još do nedavno bilo okrenuto samo domaćim kolekcionarima.
Kako sada stvari stoje, za bolje uščuvane najranije primjerke – govorimo o zapadnoeuropskom tržištu – moguće je očekivati da se cijena kreće od 10 do 13 tisuća, dok se za primjerke izrađene između 1902. i 1915., koji su naročito na cijeni, može dobiti i do 15.000 kuna.

Ivanka Horvat

_______________________________________________________________________________

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s